preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vežica" Rijeka

Login
VIJESTI
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
London
Autor: Loredana Zima Krnelić, 9. 4. 2014.

BETT 2014.

Najveći svjetski sajam posvećen uporabi tehnologije u obrazovanju BETT (British Educational Training and Technology Show) i ove godine održan je u ExCeL Centru u Londonu. U velikom događaju s 8000 izlagača i pratećeg osoblja, na prostoru od 10.000 kvadratnih metara sudjelovalo je i pedesetak tisuća posjetilaca. Nekad prvenstveno britanski, osnovan 1985 kao sajam opreme za obrazovanje, prerastao je u mjesto susreta znanstvenika, tehnologa, praktičara i nacionalnih stratega obrazovanja; od velikih korporacija poput Googlea, Applea i Microsofta do Nacionalne udruga učitelja Velike Britanije. 

Bett 2014 imao je izuzetno bogat program s 3 samita u prepunoj centralnoj areni i 6 „Learn Live“ simpozija s mnoštvom radionica i pokrajnjih događanja.  Na jednom mjestu bilo je moguće vidjeti najuzbudljivije svjetske govornike koji su govorili o aktualnim temama u obrazovanju a neki su od publike bili dočekivani kao prave zvijezde. No, pametnim konceptom interakcije s publikom izbjegnuta je podjela na predavače i učesnike pa je sa svakim od njih bilo moguće diskutirati o bilo kojoj temi. 

Fotogalerija


U svijetu IT obrazovanja stvari se odvijaju nevjerojatno brzo, slobodno i interaktivno. Još prije samo nekoliko godina na Apple Summitu u Londonu OŠ Vežica je bila jedna od rijetkih državnih škola u Europi koja je uvela iPade u nastavu 1:1 a danas nekoliko Europskih zemalja uvodi  tablete za sve razrede, počevši od prvog. Velika Britanija je danas predvodnik u tome i ono što je još samo prije nekoliko godina bio tek uspješni socijalni i obrazovni eksperiment, danas je postala njihova obrazovna politika. Kao i Hrvatska i oni idu u promjenu kurikuluma jer novo okruženje u kojem živimo, kao i ono koje za samo nekoliko godina čeka naše učenike ne dopuštaju nikakav zaostatak.

U Bett Areni koja je bila središte događanja predstavljene su najvažnije teme i inovacije u obrazovanju.  IT kurikulum je naravno glavna tema u Velikoj Britaniji a jedna je sesija bila prigodno nazvana: „Kako prevazići strah od novog kurikuluma“. Dio o uvođenju IT-a u jednu od britanskih škola bio je nezaboravan. Oni su inicijativu dali djeci a ona su im objašnjavala kako najbolje iskoristiti ponuđeno. Krenuvši onako „s visoka“ odjednom su uočili da djeca i bez njihove pomoći u osnovnoj školi već koriste izraze kao „sekvencijalno“ ili algoritam“.

Teško je bilo stići na sve, ali glavne seminare u Bett Areni na kojima se predstavljala budućnost školstva nije se moglo izbjeći.

Prvi je bio seminar  „Učenje je igra – uporaba tehnika pamćenja i nauke o pamćenju u super učenju“. Već sam moderator je među  „Apple frikovima“ imao status zvijezde; Jon Bridges je poznati Britanski novinar koji je dao svoj glas Appl iPhone - pomoćniku Siri. Predavač je bio Ed Cooke kojeg svi zovu Grand Master of Memory. To je bila interaktivna sesija u kojoj je s prisutnima podijelio neke od svojih tehnika pamćenja i pokazao nam kako učenje može biti zabavno. Iza tog koncept nalazi se itekakva nauka pa onima kojima se diže kosa na glavi kada se spoje izrazi „zabavno“ i „učenje“ preporučam da „proguglaju“: Center for Game Science, Computer Science & Engineering, University of Washington ili barem Educational Games.

Jedan od inovativnih koncepata poučavanja je i takozvani Preokrenuti razred (Flipped Classroom) koncipiran na osnovnoj ideji da djeca kod kuće prouče pripremljene materijale a na satu uz pomoć nastavnika rješavaju stvarne probleme, umjesto da slušaju predavanje. Pioniri i osnivači tog pokreta kojega su omogućili tehnologija i virtualni prostor znanja, Jon Bergmann & Aaron Sams osobno su vodili sesiju. A sve je počelo s učenikom koji je bio odsutan s nastave i Jon Bergman mu je napravio i poslao video predavanje. Nakon toga samo je trebalo odgovoriti na pitanje: što je najbolje za moje učenike? Iako na Vežici već koristimo takav koncept, vrlo provokativno predavanje pokazalo nam je kako takva tehnika nastave dovodi do dubljeg razumijevanja predmetnog sadržaja uz metodu koju su nazvali „Preokrenuto učenje“ (Flipped learning) kao i pravce gdje se ova metoda može dalje razvijati.

Naravno i poznate, već utilizirane tehnologije s kojima postoji veliko iskustvo a koje su postale samorazumljive u informatičkom dobu, poput videokonferencija u učenju, imale su svoje mjesto i to je ustvari bio seminar s najvećim brojem predavača, među kojima je bio i poznati britanski producent Lord Davida Puttnam.

Dok su se moji kolege rasporedili po područjima od njihovog interesa, ja sam se fokusirala na dio namijenjen ravnateljima nazvan School Leaders Summit - guidance in school leadership. Britanci su predvodnici u obrazovanju i u njihovom školskom sustavu promjene se događaju vrlo brzo. Na prvi pogled vrlo „klasično, tradicionalno i rigidno“ obrazovanje kakvog nam projiciraju slike prestižnih privatnih škola, ustvari je prihvatilo ritam promjena koje je nametnula nova stvarnost i ne pokušava ih ukočiti. Dok se kod nas još uvijek suočavamo s nerazumijevanjem, oporima i nevjericom, oni su ovaj samit organizirali s namjerom da pomognu onima koje ove nagle promjene zateknu u nepoznatom prostoru. Ravnatelji osnovnih i srednjih škola  dobili su priliku čuti od drugih eksperata o tim promjenama i pomoći im da ih provedu. Oni koji su već uspjeli u tom poslu poput Milton Keynes Academy predstavljali su svoje „case studies“ i u živoj interakciji s kolegama pomogli im da uoče i probleme i prednosti. Teme s kojima se mi suočavamo pokušavajući objasniti kolegama da 1:1 nastava u našoj školi koja se provodi na iPadu nije isto što i opremiti jednu laboratorij-učionicu s tablet računalima u kojoj se razredi izmjenjuju, nije čak bila ni spomenuta. To su davno apsolvirane teme. Iako je većina prisutnih došla sa svojim problemima koje im novo okruženje stvara a takva nastava u protekle dvije godine nama već postala standard, najzanimljivija su nam bila iskustva i rezultati onih škola koje su uvele takvu nastavu. Najveća zvijezda Britta bila je osnovna škola Hove Park School iz Brightona. Oni su (kada i mi) 2012 uveli iPad u 1:1 nastavu i njime opremili svojih 200 učitelja i 1600 učenika s uvjerenjem da će time unaprijediti njihov uspjeh. Danas je to jedna od najboljih škola u Velikoj Britaniji. Prije uvođenja iPada samo je 4,7% učenika ocijenilo nastavu kao izvrsno – nakon iPada 47,8%. Prije iPada 31% ocjenjivalo je nastavu kao dobru, a nakon iPada 86,9%. Vrijeme u nastavi kojom je učenicima bila dana mogućnost da istraže i razviju ideju bila je samo 15,8% a sada 94%.. Ni roditelji nisu zaobiđeni: prije iPada samo 15% učenika je dijelilo svoj rad s roditeljima, nakon uvođenja iPada, 55,6% to čini redovno. Istraživanje je polučilo još jedan vrlo inspirativan zaključak: Ovakva nastava uklonila je barijere između siromašnijih i bogatijih učenika. Broj onih iz grupe slabijeg imovinskog stanja koji su zadovoljili uvjete za stipendiju, uvođenjem iPada je naglo porastao. Da iPad mijenja i ponašanje učenika primijetili smo i mi na Vežici. Nakon rasprava da li ćemo učenicima s poblematičnim ponašanjem dati skupe iPade, odlučili smo da i oni moraju dobiti istu šansu, i nismo pogriješili – upravo oni najviše su čuvali opremu koja im je povjerena, uključili se u nastavu a rezultatima se približili ostalima. Hove Park je proveo i takvo istraživanje i pokazalo se da se kod njih broj disciplinskih prekršaja smanjio i to pogotovo u grupi onih slabijeg socijalnog stanja. Dakle, dušobrižnici: upravo onima koji nemaju, treba osigurati ono najbolje da uhvate priključak, a ne gurati ih još dublje s obrazloženjem da novaca nema. Mi živimo u nemilosrdnom društvu koje se nažalost preslikava i na djecu pa često vidimo kako djeca ne žele pomoći jedno drugome. iPad ustvari zahtijeva suradnju pa je razmjena radova porasla s 23,9% na 62,7%. Na roditeljskim sastancima često vidimo da roditelji ustvari ne prate što im djeca rade u školi. Nekad je samo 15% učenika svoj rad pokazivalo roditeljima– danas s iPadom 55,6% to čine redovno.

Kada se uvodi novost očekivano je da ima mnogo otpora, pa i među nastavnicima koji su svoje obrazovanje i cijelu karijeru uložili u nastavu kakvu provode. Oni sada odjednom moraju stjecati nova znanja i to nije lako, kao što onima koji vode i oblikuju školstvo nije lako prihvatiti novu paradigmu da se učenje ne događa samo između zidova škole. Na Vežici  nastavnici su svoje slobodne subote i nedjelje provodili na obuci umjesto da budu sa svojim obiteljima i znali su da im to nitko neće moći platiti. Isto je bilo i u Velikoj Britaniji. No rezultat daje veliko zadovoljstvo: prije iPada učenici su kao dobre ili izvrsne ocjenjivali 52,9% nastavnika a sada 66,9%. Nevjerojatno je koliko se podaci podudaraju i potvrđuju rezultate prve akcijske studije koju su kod nas izradili znanstvenici s Riječkog Filozofskog fakulteta.  Biti će zanimljivo vidjeti što će pokazati nove studije koje njihovi timovi upravo rade u našoj školi.

Dok sam ja bila s ravnateljima moji suradnici su sudjelovali u „Nauči uživo“ seminarima i radionicama u 5 prostora gdje se moglo od inovatora i eksperata naučiti o najnovijom strategijama, tehnologijama i tehnikama poučavanja. Tko je želio (i uspio ugrabiti mjesto za stolom) imao je mogućnost sudjelovati vrlo intenzivnom kursu koji je trajao oko 1,5 sat i napustiti ga sa znanjem koje će moći sutra uporabiti u nastavi. Mnoge britanske škole su očito ciljano poslale svoje osoblje baš na ovu sesiju. I naša ekipa uključila se u neke od lekcija ali na moje iznenađenje (i zadovoljstvo) od nekih odmah i odustala s obrazloženjem: ove probleme mi smo riješili još prije dvije godine, nema smisla gubiti vrijeme. Ipak, posjećenost ovih sesija govori kako i u Britaniji ima još mnogo onih koji trebaju savladati ove prve korake.

Zato smo se fokusirali na ono najinovativnije i najinformativnije; primjerice, na pristup problemu Aplikacija. Posljednjih godina eksplozivno je porastao broj Aplikacija  i djeci su postale normalno okruženje, Pogledajte SmartPhone svojeg djeteta i na njemu ćete naći barem desetak aplikacija. Većina je besplatna ili barem vrlo jeftina a omogućuje im elegantno rješavanje problema pa nije čudo da je i veliki broj učitelja počeo koristiti njihove mogućnosti u pripremi predavanja. Naša ih djeca koriste u školi a kako to izgleda kada naprave domaću zadaću s temom „Vulkani“ pogledajte na: http://os-vezica-ri.skole.hr/i_kola/radovi_u_enika?cal_ts=1388530800.

Dobar broj sesija bilo je posvećeno uvođenju tehnologije u škole i nekim osnovnim pravilima temeljenim na dosadašnjim iskustvima poput osiguravanja adekvatne mreže, testiranja nastave, i tehničke podrške. Nama je primjerice već sada potreban zaposlenik IT inženjer koji će brinuti o tehničkoj podršci, baš poput domara. Nastava s tabletima 1:1 postaje standard pa je mnogo govora bilo o tehničkoj podršci i mogućnostima Cloud tehnologije a što može reducirati trošak cijele investicije. Predstavljen je i „Camilo Project“ pokrenut upravo s tim ciljem nakon jednog Britt-a.

Socijalne mreže bila su posebna tema i opći je zaključak da ih se ne treba blokirati već obratno: iskoristiti ih u nastavi kao sredstvo povezivanja učenika i nastavnika. Danas svaki ravnatelj škole ili član uprave škole mora biti povezan sa socijalnim medijima koji mogu značajno doprinijeti ne samo izmjeni informacije već i zbližavanju zajednice učitelja i roditelja, kako bi najbolje podržali djecu svoje zajednice. Neki kod kuće stvarno nemaju Internet ali zar je tako nezamislivo kvartu poput Vežice dati slobodni pristup internetu u javim prostorima, baš kako je to danas moguće na Korzu. Socijalni mediji ustvari stvaraju podršku kroz sigurne virtualne prostore gdje učenici mogu dalje istraživati svoje interese i naći podršku istomišljenika.

Svi mi obrazujemo djecu, ne za 2015 godinu nego za 2027 ili 2032 kada će zakoračiti u život u potpuno novom svijetu, pa je dobar dio prezentacija bio posvećen budućnosti. O kompjutoru upravljanom mislima koji je također predstavljen, ovdje nećemo trošiti retke ali zar je stvarno teško zamisliti Google-glasses na glavama učenika kako ispred sebe imaju virtualni 3D model zemaljske kugle ili stanicu Paramecijuma, hodaju oko njega, proučavaju ga u stalnoj interakciji s tom 3D virtualnom stvarnošću i diskutiraju o svojim zapažanjima? Meni nije, to je već danas moguće u svakoj školi koja promišlja da ispred sebe ima učenika ”net generacije”.

 

Violeta Nikolić, mag.prim.educ.

ravnateljica OŠ Vežica





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju